Sve je relativno

Kad čujem da je Tončica Čeljuska navodno usred nekog urednog termina na HTV-u postavila pitanje može li Dejan Jović i dalje biti profesor na Fakultetu političkih znanosti, valjda zato jer je online verziji časopisa Politička misao (!) objavio svoje mišljenje o referendumu 1991. koje je (i) argumentirao (i koje uopće nije ni toliko kontroverzno) i davanje istog mu je opisu posla (!), pa čak i ako u istom trenutku obnaša dužnost savjetnika predsjednika, ne da se hvatam za pištolj (to više nema smisla, tko još uopće koristi taj revolucionarski atavizam) nego se, sad već iz navike i očaja, hvatam za slamčice podataka, onako kao onaj relativno novi BBC-jev Sherlock, čije informacije u glavi gledamo izlistane kao naredbe i radnje u DOS-u (samo što ja nisam zgodna kao on, proizvodim manje informacija i manje atraktivnih zaključaka, a i nisam nešto sklona serijaliziranju), o tome tko je Tončica i zašto je to učinila u terminu javne televizije, što je time mislila, prati li inače produkciju takvih časopisa, je li joj u opisu posla da pita takve stvari, i zatim je se sjetim iz nekih razgovora o njoj i medijskih napisa – ona je lifecoach. Bi li bilo ukusno postaviti pitanje može li ona, nakon što je više puta u medijima dala izjavu o svojem novom zanimanju (i pripadajućem načinu gledanja na stvari), i dalje raditi u javnom servisu televizije i na kojim temama? Jer očito je da može. Može li novinarka koja je ujedno i lifecoach komentirati što je, i s kojim pravom na onako logičnom mjestu, komentirao politolog koji je ujedno i, s nekim razlogom, (bio) predsjednikov glavni analitičar? Očito može, možda iz perspektive komunikologije. Može li Dejan Jović komentirati to što je komentirao u Političkoj misli (i što bi svakome s nekoliko sati odslušanih kolegija društvenih ili političkih znanosti bilo prilično razumljivo) i nakon toga ostati raditi na Fakultetu političkih znanosti koji objavljuje tu istu Političku misao? E tu bi možda već trebalo zakazati termin kod osobnog trenera za razgovaranje s javnošću ili barem meteorologa.

Danas je sve tako relativno. Sve je moguće ispričati i obraditi. Ishoditi promjenu Ustava zbog priče. Skupljati potpise u kratkom vremenu za još jedan potencijalni, skup i nepotreban referendum na temelju dovoljnih uvjeta legitimnosti priče, potpisivati i navijati za takav referendum, glasno i svakodnevno (posebno na internetu), bivajući pri tom koherentan u svome iznošenju (ali nešto pritom ipak ignorirajući ili izostavljajući iz ukupne slike). S obzirom na to stanje visokog pluralizma, zaoštreno još dodatno političkim ekstremima, možda je vrijeme za eklektične, sumirajuće autore koji će imati dovoljno razumijevanja za sve strane u priči i tolerirati, sad idemo jako široko, patologiju vrućih društvenih pitanja pa i naviku neutemeljenog razgovaranja, koji će usklađivati priče sa stvarnim predlošcima (materijalima, zakonima, činjenicama, svrhom nekih stvari), koji će stavljati veta i privremeno zaustavljati razvoje nekih priča i razgovora, nekih pisanja ili brisanja, pa makar ti autori propitivali tim putem i sami sebe, ili makar odgađali, amortizirali, maskirali svoj fašizam spram misli i drugih autora baveći se trivijalnostima funkcioniranja sustava u uvjetima pluralizma i balansom. Ovo čak ne mislim ni sasvim sarkastično, vrijeme onih baš kompetentnih i specijaliziranih je na neki način prošlo ili je na marginama te nove velike uviđavnosti za pluralizam mišljenja. Možda treba uspostaviti neke agente za razne aspekte ublažavanja elaboriranog mišljenja i smajliće. Zato je pitanje Tončice Čeljuske bitno i na mjestu. Odnosno savršeno je i, za razliku od loše pogođenog tajminga objave mišljenja Dejana Jovića, stiže u svoje vrijeme. Možda je dobro i za upravljanje životom u Hrvatskoj. Ono je pitanje o relativizmu i zbunjenosti. Nakon prošlog referenduma o definiciji braka, možda je nova istina da se sve može propitivati i da to može činiti svatko, izjašnjavati se i trivijalna pitanja postavljati na razinu nekog pravila, pa makar i protiv drugih ljudi. Ono je i pitanje o fašizmu misli, može li netko raditi svoj posao i što mu je pritom dopušteno misliti. To se zove prava mečka i čačkanje iste u pravo vrijeme.

Oznake: politička teorija, Politička misao, javna televizija, HTV